Što je konstelacija?

Konstelacije su fenomenološka (iskustvena) metoda koji ne koristi uobičajene psihološke i psihoterapeutske tehnike. Ovaj pristup vrlo malo važnosti pridaje rječima, racionalnim objašnjenjima, životnoj “priči” pojedinca, opisu problema i interpretacijama. Ono što je važno su činjenice značajnih događaja iz osobne i obiteljske povijesti (kao npr. smrt prvog djeteta za kojeg djeca rođena poslije njega nisu nikad saznala ili nepravedno prezrena majčina sestra koja se nije udala da bi se brinula za bolesne roditelje). Važna je također i orijentiranost ne prema problemu, nego prema soluciji. A solucija u konstelacijskom pristupu podrazumijeva nalaženje one pozicije (fizičke i duhovne) koja nam omogućava potpuniji i zdraviji život ovdje i sada.

Kako izgleda obiteljska konstelacija ili postava?

Osoba koja radi na svom problemu bira među učesnicima radionice, nasumice, osobe koje predstavljaju članove obitelji osobe koja postavlja konstelaciju. Ti predstavnici, naravno, ne znaju ništa o osobama koje predstavljaju u konstelaciji.

Osoba koja radi obično bira i predstavnika za sebe u konstelaciji. Na taj se način osigurava nepristrasnost i “čistoća” informacija koje dobijamo iz same postave, kao i određena emocionalna distanca koja osobi na čijem se problemu radi omogućava potreban kognitivan i duhovan uvid u problem, odnosno soluciju.

Nakon odabira predstavnika, osoba postavlja konstelaciju, odnosno intuitivno postavlja predstavnike u prostorni odnos jedne prema drugima koji odražava unutarnju sliku međusobnih odnosa članova obitelji.

Predstavnici tada dođu u rezonancu sa energijom člana obitelji kojeg predstavljaju i u toj “ulozi” mogu osjetiti razne senzacije, emocije, tjelesne reakcije i slično. Obično skrivena energetska dinamika obitelji dolazi na površinu kroz izjave predstavnika i zapažanja voditelja. Kako se uzroci problema polako otkrivaju, kroz iscjeljujuće rečenice i kroz promjene fizičke pozicije predstavnika, voditelj konstelacije nalazi put do razrješenja, najčešče kroz:

  1. dovođenje u vezu onoga što je bilo razdvojeno, i
  2. uključivanje onoga što je bilo isključeno.

“Razrješenje” u ovom kontekstu znači opuštanje napetosti u obiteljskom sistemu i ponovno uspostavljanje ravnoteže. Ovo “razrješenje” osoba koja radi na svom problemu obično osjeti kao fizičku senzaciju opuštanja tjelesnih mišića ili kao osjećaj lakoće “kao da je netko skinuo teret sa ramena”.

Energija koja je bila vezana nezdravom dinamikom za događaje iz prošlosti, oslobađa se i postaje dostupna za životne zadatke sadašnjosti. Osoba je (obično po prvi puta u životu) sposobna živjeti vlastiti život ovdje i sada, neopterećena bremenom višegeneracijskih obiteljskih drama. Stare slike koje su uzrokovale bol, konflikt i tenziju povlače se, a zamjenjuje ih nova, zdrava, neopterećena slika sadašnjosti koja omogućuje slobodnu i kreativnu budućnost.

Dobro razrješenje određene konstelacije ne osjeti samo osoba koja radi, nego i svi učesnici radionice. Nerijetko su razrješenja onih osoba koje rade ujedno i razrješenja potrebna i mnogima od onih koji sudjeluju u konstelacijskom krugu radionice.

Sudionici konstelacijskih radionica su uvijek nanovo iznenađeni složenošću problema s kojima se ovaj pristup nosi i elegantnom jednostavnošću razrješenja i najsloženijih životnih situacija. Atmosfera konstelacijskih radionica je uvije puna pažnje i poštovanja svih sudionika i njihovih životnih okolnosti.

Svaki sudionik ima mogućnost odabrati nivo svog sudjelovanja i u svakom trenutku snosi punu odgovornost za svoj unutarnji proces tijekom radionice. Sudionici u najvećem broju slučajeva doživljavaju konstelacijske radionice kao vrlo pozitivno i poučno iskustvo, ponekad i kao doživljaj koji im je promjenio život zauvijek.